Ružičaste kvote u glazbi: zato su potrebne
Prošlog smo vas tjedna ostavili s gorkim razmišljanjem u vezi s rodnim disparitetom u odnosu na STEM predmete (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) i želimo vam dobrodošlicu s novim lošim vijestima: glazba je feministički pojam, zasigurno nije feministica. Reći da to nisam ja, već "Uključenost u studio za snimanje?", Izvješće koje je izradio profesor Staty l. Smith, uz podršku nekih suradnika, a financiran od Spotifyja.
Studija sponzorirana od Innective Innection Annenberg sa Sveučilišta Južna Karolina, analizirajući žanr i rasu pjevača, pisaca i producenata na uzorku od 800 pjesama koje su se pojavile na Billboard Hot 100-godišnjoj ljestvici od 2012. do 2019. godine, otkriva kako rodna ravnopravnost je još uvijek fatamorgana. Muška komponenta, naime, i dalje ostaje dobro usidrena u svom položaju dominacije. Stoga se čak i ono glazbeno mora dodati popisu područja u kojima žene moraju neumorno raditi da bi im se priznale zasluge i osvojiti samo njihovo mjesto, zarađeno dvostrukim trudom u odnosu na njihove muške kolege.
U Sanremu 7 žena od 24 pjevačice
Da bismo bolje razumjeli ovaj fenomen, možemo uzeti u obzir potpuno talijansku stvarnost: samo 7 žena od ukupno 24 umjetnika nastupit će na pozornici Sanrema, Festivala talijanske glazbe. Kako objašnjava Michela Murgia, talijanska spisateljica i dramaturg, "činjenica može imati samo dva objašnjenja: ili žene pjevaju lošije od muškaraca ... ili je netko uvjeren". Nije, dakle, riječ o meritokraciji: zapravo, žene nisu diskriminirane kao manje zaslužne od muškaraca, žene su diskriminirane kao žene, na temelju svog spola, teret za koji nisu krive.
Najalarmantnija brojka za žene proizvođače
Izvješće također skreće našu pažnju na još diskriminiranije stanje s kojim se suočavaju žene proizvođači. Analizom koja je uzela u obzir razdoblje jednako 5 godina, jasno je da je broj žena zaposlenih kao proizvođač jednak 2,6%, odnosno jedna žena na svakih 37 muškaraca.
Ona je glazba: "organizacija za jednake mogućnosti u glazbi
U tom kontekstu rađaju se inicijative usmjerene na uklanjanje rodne razlike u glazbi. Na primjer, valja spomenuti neprofitnu organizaciju She Is The Music koja ima za cilj pružiti psihološku i materijalnu podršku ženama koje rade u industriji zvuka, slijedeći filozofiju usmjerenu na jednakost, uključivost i mogućnosti.
Ne gubimo nadu
Unatoč svemu, profesor Smith želi naglasiti da su 2019. 22,5% najboljih pjesama bile pjevačice. Pozitivna brojka ako uzmemo u obzir da je u 2018. taj postotak iznosio 16,8%. Također, 2019. godine više od polovice umjetnika na popularnim ljestvicama bile su žene u boji. Što je utješno u usporedbi s drugom diskriminacijom, onom rasizmom.
I da završimo s procvatom, s malo optimizma i nade da nas, zašto ne, može potaknuti i nadahnuti, želimo proslaviti dvije žene koje su osvojile nagradu Grammy. Billie Eilish, koja je sa 18 godina najmlađa umjetnica u povijesti koja je nominirana u četiri glavne kategorije, najbolji album, najbolja snimka, najbolja pjesma i najbolji izvođač, otkrivši sve njih i Lizzo koji je, crnac i prevelik, razbija estetske i rasne prototipove te osvaja nagradu za najbolju izvedbu i najbolji suvremeni urbani album.
Dvije umjetnice, pjevačice i, prije svega, žene, koje su naučile čuti svoj glas. Hrabar!
