Trbušna dijastaza: da ili ne intervencija? Pitali smo mamu tko je to učinio!
Trbušna dijastaza je bolest koja pogađa mnoge žene nakon poroda. Daleko od toga da je to samo jedan kozmetički nedostatak - kako neki misle - dijastaza rektusa trbušnog mišića uključuje znatnu fizičku i psihičku nelagodu, ne utječući nimalo na svakodnevni život žena i njihovo zdravlje. U većini slučajeva, abdominalna abdominalna kirurška intervencija u potpunosti se rješava isključivo uz upotrebu operacije, ali često se žene koje bi htjele nastaviti s operacijom ne osjećaju sigurno i na odgovarajući način informirane i zbog slabe informacijske kulture. Iz tog razloga zatražili smo pomoć od Adriane Melchionne (na fotografiji desno) , bivša dijastatična majka koja je operirana prije nekoliko mjeseci, danas među administratorima Facebook grupe Diastasi Italia, koja okuplja mnogo članova i koja se obvezuje intervenirati konkretnim radnjama, ponuditi usluge i svjedočanstva te pokrenuti peticije, a sve u cilju poboljšanja stanje stvari i širiti informiraniju i dublju informacijsku kulturu. Ovdje su svi odgovori na vaša najčešće postavljana pitanja o dijastazi.
Prije nego nastavimo, predlažemo neke vježbe korisne u slučaju abdominalne dijastaze.
Kako ste znali da imate dijastazu? Jeste li to sami shvatili ili ste pribjegli kliničkim pregledima ili ultrazvuku?
Nakon drugog poroda, unatoč tome što sam izgubila kilograme nakupljene tijekom trudnoće, moj je trbuh poprimio čudan, neprirodan oblik, oteknuo je s prolaskom sati sve dok nije navečer izgledao poput trbuha trudnice. Jasno sam osjetio svoju peristaltiku, to jest klasično pražnjenje crijeva, jako jako, toliko da sam prvih nekoliko puta pomislio da sam ponovno trudna. Pražnjenje crijeva, zapravo, bilo je vrlo slično udarcima bebe u trudnoći. Tražila sam odgovore u drugima, u drugim majkama, ali uvijek sam čula samo odgovor "to je normalno nakon dvoje djece!". Veo neznanja uvijek me okruživao, ali osjećala sam da nešto nije u redu, sve dok jednog dana nisam počela tražiti na internetu i po prvi put pročitala riječ "abdominalna dijastaza". Pročitao sam simptome i prepoznao se u onome što sam pročitao, napokon sam dao ime svojoj nelagodi. Ili bolje rečeno, dao sam naziv "patologiji" za koju sam do tada vjerovao da je samo nedostatak s estetskog gledišta.
Koji su bili vaši simptomi?
Osim psihološke nelagode koju ne treba podcijeniti, patio sam i od jakih bolova u leđima u lumbalnoj regiji, zauzeo sam položaj hiperlordoze, više nisam mogao ni spavati na trbuhu, ujutro sam ustao s bolovima u leđima , pod naporom sam osjetio mučninu, više nisam osjećao sitost kao prije i želudac mi je nabubrio. Uza sve to, postojala je i dosadna i neobjašnjiva nestabilnost zdjelice. U nekim posebnim položajima kontrakcije vidio sam čudnu izbočinu (greben ili "peraja") koja je počela od prsne kosti do "pupka. Tek tada sam shvatio da su mi mišići toliko razdvojeni da više ne sadrže želudac i da ispupčenje su bili organi koji su u određenim položajima gurali liniju alba koja ih, budući da je bila proširena, nije sadržavala kako je trebala.
Jeste li isprobali druge načine prije operacije? Ako da, koje?
Iskreno ne, još uvijek sam jako malo znala o dijastazi i čitala sam na internetu da će oporavak fizioterapijom biti moguć tek u prvih 6 mjeseci poroda.
Kako ste se našli? I zašto ste se odlučili za operaciju?
Indikacije koje sam pronašao osim vježbe dovele su samo do kirurškog puta, što sam isprva pokušao neuspješnom operacijom endoskopije kada mi je liječnik rekao da popravim pupčanu kilu. Istodobno s kilom, opći je kirurg pokušao sašiti moje trbušne mišiće pokušavajući ih vratiti na normalnu fiziološku udaljenost, ali to nije bilo moguće jer se moja dijastaza proširila od prsne kosti do stidne kosti i razmaka (izraz koji se koristio za označavaju udaljenost između lijevog i desnog rektuma) bila je oko 10 cm. Nakon ove operacije naišao sam na grupu Diastasi Italia, čiji sam danas administrator zajedno s drugim majkama, i tamo sam otkrio da je moguće podvrgnuti abdominoplastiji s plikacijom rektuma koju je dogovorio naš nacionalni zdravstveni sustav. Nažalost, moja regija Abruzzo nije subvencionirala operaciju, pa sam bio prisiljen preseliti se u Marche, gdje sam podvrgnut abdominoplastici sa zatvaranjem rektuma zahvaljujući dr. Luci Grassettiju s Klinike za plastičnu kirurgiju Ujedinjenih bolnica u Anconi. Pravo na operaciju trebalo bi biti isto u cijeloj Italiji, ali to nije slučaj, pa je često potrebno preseliti se u druge regije s posljedičnim neugodnostima u organizaciji doma / posla. Iz tog razloga, naša je zajednica u lipnju pokrenula peticiju za Ministarstvo zdravlja da u skladu s dogovorom prođe operaciju abdominoplastike za dijastazu nakon trudnoće, što se događa i s pacijentima s prethodnom pretilošću. U samo nekoliko mjeseci dosegli smo gotovo 40.000 potpisa. Kliknite ovdje da biste potpisali i podijelili peticiju. Umjesto toga, ispod možete vidjeti video u kojem dr. Grassetti detaljno objašnjava što je dijastaza i od čega se sastoji operacija.
Učitavam ...Mislite li da je korisno raditi ciljane vježbe ili fizioterapiju u manje teškim slučajevima dijastaze?
Ciljana fizioterapija uvijek je korisna za ublažavanje poremećaja dijastaze, što osim onih koje sam naveo mogu biti:
- aerofagija
- Inkontinencija
- Poremećaji probave
- Poteškoće s disanjem
- Bolovi u trbuhu
- Prolapse pogoršavaju organi koji ne ostaju na svom prirodnom mjestu, već se opterećuju prema dolje
Očigledno je da bi ti poremećaji mogli imati i druge uzroke koje bi trebalo istražiti prije nego što im se vrati natrag do dijastaze, ali zasigurno razdvajanje trbušnih mišića ne olakšava rješavanje ovih poremećaja. Fizioterapija je prikladna za one s minimalnim prazninama i koji ne moraju posezati za operacijom ili za one koji to ne mogu jer planiraju novu trudnoću, no vježba nažalost nije konačno rješenje. Njegove su prednosti ograničene na vrijeme u kojem se izvode određene vježbe, ali budući da su rektusni mišići poput svih ostalih i posebno budući da je linea alba sada proširena, ne predstavljaju alternativu kirurgiji, što je nažalost jedino rješenje problem.
Koja je cijena operacije? Da li je prenosi NHS?
Za operaciju možete izabrati dva načina:
- odlučite se za privatni sektor bez lista čekanja neovisnim odabirom vlastitog kirurga, po cijeni koja varira između 6.000 i 10.000 eura, ovisno o kirurgu / području / ustanovi
- Odlučite se na popis s Nacionalnom zdravstvenom službom, nažalost često s dugim čekanjem (od 1 godine do 4/5 ovisno o strukturi).
Usluga koju nudimo je upravo neprestano traženje objekata u konvekciji i pregled kirurga putem svjedočanstava i fotografija naših članova.
Koje su prednosti i nedostaci operacije?
Iz osobnog iskustva i od stotina žena koje dijele svoje priče u skupini, može se reći da se poremećaji rješavaju odmah nakon operacije; zapravo, čak i ako nema znanstvenih studija u tom pogledu, imamo vrlo veliku povijest slučajeva iz koje ti podaci proizlaze na upečatljiv način. Na primjer, bolovi u leđima nestaju - osim ako su uzrokovani drugim uzrocima - to je zato što se, jednom kada se rektum približi, njihova funkcija obnavlja, a to je podupiranje trupa i zadržavanje unutarnjih organa. Ako se ne može pripisati drugim uzrocima, inkontinencija često također nazaduje. Držanje se vraća u ispravno, crijevni prolaz uredan, osjećaj mučnine nestaje. Trbuh, koji je poprimio nenormalan oblik i bio izložen prekomjernom oticanju, prirodno ostaje ravan i gubi izgled te trudnice, onemogućavajući se na psihološkoj razini i koji često utječe na intimnost. U prisutnosti viška kože, intervencija djeluje i na nesavršenost pa se osim funkcionalnog aspekta uvelike poboljšava i estetski. Nedostaci, koje radije definiram kao ograničenja, su: odmor najmanje dva tjedna, nemogućnost opterećenja utezima i ulaganje napora 8 tjedana, osjećaj utrnulosti u trbuhu koji se oporavi mjesecima. Kako sam doživio operaciju, jedini aspekt koji se ne smije podcijeniti je ožiljak koji se proteže od jedne do druge kosti kuka. Prije operacije potrebno je razgovarati s plastičnim kirurgom kako bi se pravilno procijenili rizici i koristi koji slijede.
Biste li to ponovili? I zašto?
Iako je put na psihološkoj razini bio izazovan, na fizičkoj razini bio je bezbolan i doveo me do rješavanja svih mojih tegoba. Danas, nakon 7 mjeseci, osjećam se izliječeno u tijelu i umu, fizička nelagoda je imala važnu težinu u mom dijastaziranom razdoblju, danas se osjećam dobro i sretno!
Što biste savjetovali ženama koje bi se željele operirati?
Bez sumnje, preporučujem da se oslonite na plastičnog kirurga koji može procijeniti rješavanje bilo kakvih nedostataka osim dijastaze i koji to čini kroz rez koji ostaje što skriveniji. Nažalost, svakodnevno vidim katastrofalne situacije, pa uvijek preporučujem da se oslonite na ozbiljne stručnjake, jer je to operacija koja bi, ako se izvede loše, mogla ostaviti mrlje gore od oteklina zbog dijastaze. Mnoge žene ne podvrgavaju se operaciji jer se boje anestezije, a klišei ih i dalje koče. Preporučuje se razgovor s anesteziologom kako bi se otklonile sve sumnje i donijele odluke u potpunoj vedrini. Također preporučujem da imate na raspolaganju nekoga tko će im pomoći u upravljanju svojim domom i obitelji barem u prva dva tjedna, s obzirom na to da ne možete dizati utege niti ulagati napore, a ti napori uključuju podizanje djece. Konačno, da na njih drugi ne utječu, samo oni koji imaju dijastazu mogu doista razumjeti dijastazu, u njezinim bolovima i neugodnostima. San je vaš, slijedite ga i ostvarite ga!
