Žene u komunikaciji: intervju s Mariannom Verratti iz Xaxisa
Punoljetnost je zasigurno važna prekretnica, kako za osobu, tako i za marku, a u ovom konkretnom slučaju i za nas.
S obzirom da žena navršava 18 godina, odlučili smo pokrenuti projekt osnaživanja žena koji se fokusira na žene koje rade na području komunikacije.
Marianna Verratti, menadžerica izdavača za Xaxis, odgovorila nam je na 5 značajnih pitanja, rekavši nam kako se odnosi prema svijetu rada počevši od vrlo male stvarnosti.
1. Kako je "biti žena" u svijetu rada?
U sektoru u kojem radimo možemo se smatrati sretnicama: ružičaste kvote su visoke i nema prepreka za profesionalni i menadžerski rast žena; međutim, postoje mnogi drugi radni konteksti u kojima je biti žena vrlo kažnjivo. Upravo ćemo proslaviti 37 godina od stupanja na snagu CEDAW -a (Konvencija za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena), a još uvijek postoji mnogo sektora u kojima su žene marginalizirane, mnoga radna mjesta na kojima se ne mršte i ne priznaju , gdje također moramo biti oprezni u pogledu trudnoće i povratka nakon poroda. Čak i u novinama ključne riječi koje se mogu pročitati o ovim stvarnostima su uhođenje i zlostavljanje, pa ako moram govoriti o našoj situaciji, mogu reći da smo sretne žene.
Vidi također
2. Što je za vas bilo "osnaživanje žena" s 18 godina?
Ovo pitanje mi izaziva osmijeh jer ja, možda sa 18 godina, nisam ni znao što je to: Dolazim iz vrlo male stvarnosti, gdje bi vjerojatno i danas bilo čudno govoriti o ovom pojmu. Istina je i da situacija na jugu nije usporediva sa situacijom na sjeveru.
3. Tri riječi koje danas povezujete s "osnaživanje žena"
Hrabrost, rizik i suradnja. Hrabrost žena je riskirati; rizik je faktor koji vrlo često trče oni koji žele postići cilj. S tim u vezi mogu reći da su žene često više motivirane u određenim područjima nego muškarci, prije svega da steknu pravo na slobodu i da budu jednako priznati u svijetu općenito, a posebno u svijetu rada. Mi smo sretne žene na poslu koje govore na tržištu koje nam omogućuje da se pojavimo, ali postoje i druga mjesta na kojima žene vade zube i nokte za istinsku slobodu, a to je pravo osnaživanje žena.
4. Što biste sami rekli 18-godišnjaku?
Više što bih mi preporučio sa 18 godina, što bih sada preporučio osamnaestogodišnjacima, jer su se mnoge stvari promijenile posljednjih godina: prije 18 godina nije bilo ni figure digitalnog svijeta, polako sam otkrio sve što je i ono što je postalo ta nova stvarnost (koja će se s vremenom nastaviti mijenjati). Meni sa 18 godina preporučio bih da budem odlučniji, što je isto što bih preporučio i sadašnjim 18 -godišnjacima. Shvaćajući tko ste, što volite raditi, u čemu ste dobri, otkrijte svoje talente, a zatim učinite sve kako biste mogli postići svoje ciljeve. Važno je poznavati sebe i razviti niz stavova i vještina koji vam omogućuju da trenirate bolje ljude. Naporan rad, otvorenost uma, rizik, ravnoteža, briga i mnoge druge bitne su karakteristike svakog od nas, samo ih treba otkriti i njegovati. Slušajte savjet, ali pokušajte ga ne slijediti: pokušajte shvatiti tko ste zapravo na temelju savjeta.
5. Koliko je potrebno danas govoriti o osnaživanju žena i što treba učiniti?
Danas svakako postoji potreba o tome govoriti jer prečesto zaboravljamo postignuća koja smo postigli. Emma Bonino, koja je tome posvetila svoj život, sjetila se toga prije nekog vremena u jednom intervjuu. Govoriti o tome znači raditi na kulturi djece, poboljšavati uspješna iskustva. Posebno me pogodio jedan projekt: Global Girl Alliance, koju je stvorila Michelle Obama, s ciljem rada na budućnosti žena. Prva rečenica na njezinoj web stranici izazvala je moje zanimanje jer tvrdi da više od 98 milijuna djevojčica ne ide u školu.
Osnaživanje žena izgleda kao dvije trivijalne riječi, ali na koje uvijek treba obratiti pozornost. O tome moramo pričati svugdje, bilo da se radi o ženama koje se bore da skinu burku ili da ne budu pokorne, ali i u svijetu u kojem radimo jer je istina da imamo sreće, ali mnoge druge žene nemaju i zato istina je da smo narod avangardni, ali ponekad nismo prema ženama.
